"MA, DOSTA BRE! DAJTE DA SE PRIČA O KOŠARCI!" Đorđević udario u bolnu tačku: Zašto mi nemamo nekog takvog Pajolu?!
Dodajte Kurir u vaš Google izborLegenda srpske košarke Aleksandar Saša Đorđević govorio je o brojnim temama koje već dugo izazivaju pažnju košarkaške javnosti, a posebno se osvrnuo na Alesandra Pajolu, kome je svojevremeno pružio šansu u Virtusu, ali i na odnos srpskih klubova prema evropskim takmičenjima i mladim igračima.
Đorđević je upravo kroz priču o novom pojačanju Partizana otvorio mnogo širu temu - zašto treneri nekada nemaju dovoljno strpljenja za mlade igrače i zašto se u Srbiji toliko govori o Evroligi, dok se druga evropska takmičenja često zanemaruju.
"Baš mi je drago što je Pajola u Partizanu"
Pajola je kao veoma mlad igrač dobio Đorđevićevo poverenje u Virtusu, a srpski stručnjak danas sa velikim zadovoljstvom prati njegov razvoj.
Podsetio je i na još jedan primer igrača kojem je verovao – Sehmusa Hazera.
"Da ne pričam o Alesandru Pajoli ili Sehmusu Hazeru koji je igrao kod mene, počinjao u petorci, a kad je došao drugi trener, dve godine je sedeo na klupi. Kad sam nasledio ekipu od Kokoškova rekao sam: 'Hoću njega!' Sad je maltene najbolji turski igrač na toj poziciji", konstatovao je Đorđević u razgovoru za "Meridian".
A onda je posebno govorio o Pajoli, koji je ovog leta posle čak 11 godina napustio Virtus i stigao u Partizan.
"Mnogo mi je drago što je tamo! Zaslužuje svaki minut proveden na terenu, to je zlata vredan momak i igrač. Daće doprinos, kao što je već i dao na prvoj utakmici. Zna košarku, vole ga saigrači, cene treneri. Uvek daje 100 odsto sebe. Čuli smo se ovog leta. Zašto mi nemamo nekog takvog Pajolu? Zašto kod nas nekog klinca koji odigra dobro, neki trener ne istrpi kao što sam tad ja odlučio sa njim", zapitao se Đorđević.
"Nemojte da preskačete stepenice!"
Đorđević smatra da srpski klubovi moraju da imaju više ambicija kada je reč o evropskim takmičenjima, ali i da ne bi trebalo sve da se vrti samo oko Evrolige.
Njegova poruka bila je direktna.
"Ne bih tako analizirao, samo bih postavio pitanje: 'Zašto naše ekipe ne igraju evropska takmičenja?' I zašto ne igraju sa jasnim ambicijama da probaju da osvoje neko od njih. Liga šampiona, FIBA Evrokup... Zašto su nam svima puna usta Evrolige? Svi se bavimo i svi smo stručnjaci samo za Evroligu. Čekajte malo, nemojte da preskačete stepenice! O čemu pričate? Pa, pokažite stručnost na nekim drugim nivoima."
Đorđević je potom objasnio kako bi kroz takva takmičenja klubovi mogli da stvaraju igrače, grade sredine i vraćaju publiku u dvorane.
"Podignite svojom stručnošću sredine do šanse da se nešto osvoji. Pa kroz trofeje izgradite neke momke, sredine, entuzijazam, probudite navijačke uspavane lepotice iz naših gradova koji imaju košarkašku istoriju. Zašto se ne potruditi i reći: Mi hoćemo da idemo do kraja, da uđemo u prve četiri, pa da probamo da dođemo do finala, da odigramo ponovo neko finale na tom nazovi nižem nivou."
"Ne moraju čak ni da dođu do kraja, već da kupe iskustva igrajući protiv boljih, snažnijih, jačih ekipa. Mi o tome uopšte ne vodimo računa."
"Ma, dosta bre! Dajte da se priča o košarci!"
Posebno oštar Đorđević bio je kada je govorio o mladim igračima i pravilima koja, prema njegovom mišljenju, ne bi trebalo da budu važnija od razvoja košarkaša.
"Slušamo stalno o nekim statutima i pravilnicima... Ma, dosta bre! Dajte da se priča o košarci!"
Đorđević smatra da domaća košarka mora da pronađe način da mladim igračima pruži više prostora kako bi za nekoliko godina mogli da naprave velike karijere.
"O košarci koja ne daje šansu deci sa naših prostora da izrastu, pa da za dve-tri godine zakucaju na vrata velike ekipe, ne samo naše nego i evropske i da naprave karijere. Imamo mlade reprezentacije koje dolaze do finala, postoje neki momci koji su igrali ta finala – od Topićeve generacije, pa evo sada Kusturice."
A onda je postavio pitanje koje će sigurno izazvati reakcije.
"Zašto se bojimo da damo šansu mladima i pustimo ih da igraju?"
Đorđević je podsetio da je upravo on tokom trenerske karijere često radio ono što danas traži od drugih – davao je mladim igračima ozbiljnu ulogu.
"Pričate sa čovekom koji je u svakom klubu, bukvalno gde god sam radio, imao igrača od 18 godina u petorci. U svakom! Sa čovekom koji je tako naučen još kad je bio mlad igrač. Ja sam dobijao takvu šansu i znao da uz četiri iskusna igrača mogu nešto da doprinesem."
"Da ta ekipa neće biti slabija, da će kroz filozofiju koju su nas učili pobediti i izgubiti jednak broj utakmica sa mladim igračem ili bez njega. Ali, imali su ljudi viziju, momci su dobijali šansu i grabili je, borili se", zaključio je Đorđević.
Primeri koje Đorđević ne zaboravlja
Govoreći o tome koliko je važno istrpeti mladog igrača, Đorđević je naveo i primere iz perioda dok je radio u Italiji i Grčkoj.
"Baš sam gledao Trevizo u kom igra Kapeleti. Igrao je fenomenalno protiv Rome. Kad sam bio u Virtusu, prišao sam mu i rekao: 'Kape, ti si u ovom trenutku bolji od njega, ali odlučio sam se za Pajolu jer je on budućnost italijanske košarke."
Podsetio je i na Danila Galinarija.
"Amerikancima sam u Milanu, kad je Galinari imao 18 godina, kazao: 'On će igrati 30 minuta, budućnost je kluba i italijanske košarke. Biće u NBA i vi to morate da istrpite.' Rekli su: 'OK treneru, jasno nam je, nema nikakvih problema.' I igra mali, igra loše, ali igra. Pa se trudi, pa igra dobro. I ne može drugačije da da izraste."
Đorđević je kao još jedan primer naveo i Papajanisa.
"Papajanis mi je igrao svaku utakmicu u grčkom prvenstvu u petorci, a neku i u Evroligi. Posle te godine je otišao u NBA i klub je uzeo za njega milion dolara."
Medicinsko odricanje od odgovornosti
Za sva pitanja u vezi sa zdravstvenim stanjem, simptomima ili terapijom obratite se svom lekaru ili drugom kvalifikovanom zdravstvenom radniku. Nemojte zanemarivati stručni medicinski savet niti odlagati traženje medicinske pomoći zbog informacija pročitanih na ovom sajtu.